Uskrs u Poreču: Šetnje uz more, 50 nijansi plave i savršen proljetni odmor na Jadranu

Kad vam tijelo i um vape za predahom, nema boljeg mjesta od Poreča u proljeće — posebno za Uskrs. Mi smo otišli baš zato: da usporimo, udahnemo punim plućima svježi morski zrak i provedemo dane šetajući uz beskrajno plavetnilo Jadrana. Nije nas vukla želja za otkrivanjem novih gastro specijaliteta niti za razgledavanjem znamenitosti — ovog puta, željeli smo samo jedno: puniti baterije uz valove i nepregledne nijanse plave koje smiruju i vraćaju energiju.

Naš Uskrs u Poreču bio je poput meditacije u pokretu — bez žurbe, u ritmu mora i mirisa soli, s pogledima koji su kao da se protežu u vječnost. Pridružite nam se u ovoj jednostavnoj, a snažnoj priči o šetnjama koje liječe i more koje grli.

U našem putovanju otkrit ćete kako nas je šetnja rivom, opijena plavetnilom, dovela do otkrivanja skrivenih kutaka grada, povijesnih znamenitosti i neodoljivih okusa, ali i zašto je upravo taj spoj prirode i tradicije učinio ovaj Uskrs nezaboravnim. Pridružite nam se u priči o odmoru koji vas nježno grli i ispunjava mirom – kao sam Jadran u proljeće.

Prvi dojmovi – proljetni miris i obiteljska atmosfera

Subota poslijepodne donijela nam je savršen početak uskrsnog vikenda u Poreču, tom istarskom biseru koji u proljeće miriše na sol, cvijeće i blagost. Put do Poreča odlučili smo začiniti jednom neplaniranom, ali nezaboravnom stankom — u Labinu.

Iako nam Labin nije bio baš usput, nismo mogli odoljeti da opet ne uživamo u fenomenalnoj pizzi u pizzeriji Rumore. Taj spoj hrskavog tijesta, sočnih sastojaka i pogleda na more čini se kao recept za savršenstvo. Nakon što smo se prošetali starom jezgrom Labina, prepuni dobre energije krenuli smo dalje — prema Poreču i našem smještaju.

Hotel Mediteran: suite s pogledom na beskrajno more

Check-in u hotelu Mediteran Plava Laguna bio je pravo iznenađenje — umjesto standardne sobe, zahvaljujući Bookingovom programu Genius, dobili smo prostrani suite s balkonom i pogledom koji oduzima dah. Spavaća soba, kupaonica i boravak bili su savršeni za odmor, a taj pogled na more bio je poput poziva na opuštanje.

Uskrsni stol u hotelu: obilje okusa i tradicije

Večera i doručak u hotelu bili su prava gozba. Iako je hotel bio ispunjen gostima — što smo mogli vidjeti i po brojnim autobusima austrijskih i njemačkih tablica — hrana je bila vrhunska i raznovrsna. Meso, riba, povrće, voće, salate… sve je bilo tu, a iduće jutro uživali smo u tradicionalnom uskrsnom doručku: šunka, kuhana jaja, mladi luk, rotkvica, francuska — baš poput domaće uskršnje trpeze.

Šetnja uz more: od centra Poreča do Zelenih laguna

Nakon doručka uputili smo se laganom šetnjom uz more, koja nas je dovela do centra Poreča za nekih 30 minuta. Uživali smo u šarmu uskih ulica stare jezgre, a posebno nas je oduševila Eufrazijeva bazilika — pravi dragulj ranokršćanske arhitekture, s mozaicima koji pričaju priču o povijesti Poreča, kulturnoj baštini pod zaštitom UNESCO-a. Ta povijest, ta umjetnost, taj duh mjesta… sve je govorilo o dubokom i neprekidnom životu grada.

Najvrjednije kulturno dobro Poreča, Eufrazijeva bazilika, 1997. godine uvrštena je na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Ranokršćanski sklop jedini je cjeloviti sačuvan spomenik iz toga vremena u svijetu. Podignuta u vrijeme biskupa Eufrazija, u 6. stoljeću, obuhvaća atrij, krstionicu, biskupsku palaču, mozaike i ostatke sakralnih objekata iz razdoblja od 3. do 4. stoljeća. Mozaici kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve ubrajaju se u vrijednu ostavštinu bizantske umjetnosti, a zahvaljujući podnim mozaicima i očuvanim natpisima mogu se iščitati sva razdoblja njezine izgradnje i obnavljanja.

Taman je završila misa na sam Uskrs i bazilika se potpuno ispraznila, a mi smo iskoristili priliku i uživali u proučavanju unutrašnjosti koja kao da je postojala u tom trenutku samo za nas. Saznali smo neke fascinantne detalje koje nećete pronaći ni na Wikipediji. Na primjer, biskup Eufrazije je na mozaicima postavio svoje inicijale na mjestima namijenjenim svetima, što je tada bila gotovo revolucionarna gesta autoriteta i nezavisnosti, posebno u odnosu na Papu. Također, ispod bazilike nalaze se ostaci ranokršćanskih mozaika koji su nastali čak u 4. stoljeću, s jasno vidljivim simbolima poput riba i meandra, koje svjedoče o kontinuiranom životu vjerske zajednice kroz stoljeća. Ono što me posebno dirnulo jest kako je ovaj kompleks, iako star preko 1400 godina, u svom izgledu sačuvao duh doba Bizanta, povezavši tako daleku povijest Poreča s velikim događajima svjetske povijesti.

Eufrazijeva bazilika - Pogled iz dvorišta

Aperol spritz i pogled koji liječi

Nakon šetnje zastali smo na kavu, a zatim i na aperol spritz u kafić s baldahinima i pogledom koji je bio — more, more, more. Ovaj trenutak bio je poput kratkog daha, gdje se priroda i mir stapaju u savršenu harmoniju. Kako je vjetar pojačavao, pokušali smo se "sakriti" među ležaljkama s baldahinima. Budući da nije bilo gužve zbog povjetarca, mogli smo birati iz kojeg kuta želimo promatrati to beskrajno plavetnilo. Naš pogled bio je usmjeren prema otočiću sv. Nikola, koji je u daljini djelovao poput nepokolebljivog čuvara mora.

Šetnica prema Zelenoj laguni: priroda koja osvaja

Nastavili smo šetnju uz more prema Zelenoj laguni, ponovno zadivljeni koliko je priroda ovdje pažljivo sačuvana i uređena. Prekrasne staze vodile su nas uvijek s pogledom na beskrajno plavetnilo koje nas je pratilo svakim korakom. Taj dan prešli smo više od 25.000 koraka — svaki ispunjen mirom i radošću. Uz šetnicu otkrivali smo skrivene uvale, ville, kampove i hotele u mirnim kutcima lagune za koje do tada nismo ni znali. Već smo pronašli kućicu uz more s jacuzzijem koja bi bila savršeno mjesto za odmor u srpnju ili kolovozu — sada nam ostaje samo da provjerimo cijenu...

Nedjeljna vožnja (ili ponedjeljak, tko broji) i lagune: biciklistički raj uz more

Iako je bio ponedjeljak, nama je osjećaj bio kao produženi vikend. Nakon laganog doručka, krenuli smo u još jednu šetnju – ovaj put prema lagunama. Put nas je vodio uz more, preko staza koje povezuju skrivene uvale, kampove i tihe kutke koje možda ne biste ni primijetili da ne koračate polako.

Usput smo susretali bicikliste, pokoji romobil, zaljubljene parove i ljude s istim ciljem – samo biti tu, usporiti i uživati. Bilo je turista, ali taman toliko da prepoznate ista lica iz jučerašnje šetnje, sad samo s druge strane. Došli smo do Bijele lagune, sjeli malo, udahnuli plavetnilo – i već u glavi skicirali sljedeći plan: vratiti se s romobilima i obići svaku uvalu, svaku lagunu. Sve. Sve. Sve.

. . .

Ako tražiš inspiraciju za svoj sljedeći bijeg iz svakodnevice – evo ti je! Spakiraj udobne tenisice, bicikl ili romobil, nekog dragog sa sobom i kreni prema istarskoj obali. Ne moraš daleko da bi ti vikend bio pun. I pazi – ne garantiram da nećeš poželjeti ostati duže nego što si planirao.

P.S. Imaš svoj omiljeni kutak u Istri koji moramo istražiti? Piši nam, planiramo već idući bijeg!